Otvori blog     

A man's dreams are an index to his greatness

Dobrodošli na moj blog. Teme:sve i svašta Dozvoljeno:sve osim nacionalizma TANKA JE LINIJA IZMEĐU NACIONALIZMA I PATROTIZMA :D

18.11.2009.

BITKA ZA AFRIKU

Četiri sata uoči velike utakmice naše reprezentacije euforija je preplavile sve ulice naših gradova. Staro i mlado, muško i žensko, čak i nene ili bake, koje ne znaju ni koliko igrača broji tim pričaju o tekmi Ćirinih Zmajeva.

Ljudi ne biraju riječi kojima bi opisali sav ovaj ponos koji su nam priredili ovi zlatni momci, naši heroji. Niko i ne pomišlja na bilo šta osim pobjede naših momaka, ali kako se utakmica bliži, kao da i razum polako prevladava. Sve je više onih koji kažu, da i u slučaju eventualnog neuspjeha, ne smijemo zaboraviti sve ono što su nam naši igrači priredili u prethodnih godinu dana.

Igramo protiv jedne od najtežih reprezentacija na svijetu. Portugal je tim koji ima fantastične igrače, iako im najbolji neće igrati. Moramo biti svjesni da sve ovo što se događa uoči same utakmice nije stvar Portugalaca nego na takav način u odlučujuće tekme ulaze svi veliki timovi.

Pored treninga, taktike i uigravanja timovam jedna od glavnih odlika velikih timova svakako je i vršenje pritiska na protivnika, pogotovo ako se radi o mladom i neiskusnom protivniku, kakvi mi sigurno jesmo. Portugal će učiniti sve da dobije večerašnju utakmicu, poduzeće sve potrebne, dozvoljene i nedozvoljene metode kako bi njihova reprezentacija otišla na SP.

Najgore od svega bilo bi nasjesti na neke njihove provokacije. Sigurno je da će biti teško igrati bez četvorice standardnih igrača. Portugal je i tu pokazao da je veliki tim. Izostanak njihove prve zvijezde skoro da se nije ni osjetio.

Šta znači večerašnja utakmica?. Znači mnogo. Znači mnogo svakom istinskom patrioti ove zemlje. U trenutcima kada broj nezaposlenih na birou rada raste brzinom svjetlosti, kada nam gradovi po godinu dana nemaju gradonačelnike, kada oni koji su stvarali ovu zemlju svojom krvlju, moraju gladovati i spavati pred institucijama da bi dobili svojih 150 KM od kojih prehranjuju svoje petočlane porodice, e u tim trenutcima potreban je odlazak u Južnu Afriku kako bi bar na kratko svoje svakodnevne probleme potisli u drugi plan.

Dok političari uvjeravaju stanovništvo ove zemlje da bi im ulazak u EU riješio sve probleme, a sami po tom pitanju ne čine ništa, dok moramo stajati po dva dana u redu za vize kako bi posjetili nekog od najbližih članova porodice koji danas žive u nekoj "obećanoj zemlji" zahvaljujući tome što su imali sreće ukrcati se u neki od izbjegličkih konvoja, za to vrijeme obični stanovnik ove zemlje sanja o ulasku u Afriku. Južnu Afriku.

Razgovarajući s mnogo ljudi ovih dana stičem dojam da bi svako od njih dao sve za uspjeh nacionalnog tima. Dao bih sve, odrekao bih se mnogih stvari samo da vidim naše momke na završnoj smotri najboljih nogometaša svijeta. U trenutcima dok pišem tekst u pozadini svira stara dobra pjesma "Buđav lebac", pa pomislih kako bi bez problema pristao da u narednih godinu dana jedem samo buđav lebac, i to ne svaki dan, samo da nas vidim u Africi.

Biće teško, teže no ikada, ali sto puta je bosanskohercegovački ponos savladao velike prepreke, pa se iskreno nadam da će još jednom. Bilo je naboja i uoči Danske, pa i Srbije u Beogradu, ali čini se ovakvog nikada. Posebno je to izraženo u posljednjih nekoliko dana kada su nas Portugalci počeli podcijenjivati i od kako su i FIFA i njen predsjednik javno počeli davati podršku Portugalcima.

Iskreno se nadam da će nas sreća konačno pratiti i da ćemo se svi zajedno radovati nakon velike pobjede. Ipak, u slučaju, ne daj Bože neuspjeha, dignimo glavu gore i budimo i dalje ponosni i puni vjere u naše momke. Kult reprezentacije je izgrađen i nema sumnje da će euforija trajati i do narednih kvalifikacija. Pred ovim timom je velika budućnost.
(preuzeto sa SportSport.ba)
14.11.2009.

CIRO-slika i prilika jednog BOSANCA

Ubrzo ce utakmica.Ne znam za vas ali meni ovo sve nekako jos uvijek zvuci nevjerovatno.Baraz.Koliko mi je ta rijec bila mrska sve do prije nekih mjesec dana.Vratimo se u proslost.Sve je tako uzasno bilo prije samo godinu dana.Bez selektora,bez igraca,bez navijaca,bez nade.A onda dodje travnicki „vitez“.Da da voljeli bi kad bi ga tako nazvao.Ne,dosao je jedan zivahni 74-godisnji starac s vizijom.Vizijom koju niko prije njega nije imao.Pustite vi i Dzeku i Ibisevica i Misimovica i Pjanica,ti bi igraci bili tu i s nekim drugim selektorom.Pitanje je rezultata.Tako da ja zelim pricati o fenomenu na ovim prostorima,fenomenu koji se zove Miroslav Blazevic.

Zaista je fenomen.Doveo je jednu Hrvatsku na 3.poziciju na SP.A sada moze i nas odvesti na isto prvenstvo.Ali je fenomen samo za ovo nase podrucje.Zasto?Ma Balkanci su vam jedna bagra,to vam misli svaki normalan covjek sa Zapada.Stalno se tuku,ni oni sami ne znaju sta ce od sebe.E u takvim uslovima najbolje funkcionise jedan Miroslav Blazevic.Poznat je kao veliki motivator.Kad je u septembru prosle godine rekao da je Dzeko jedan od najboljih napadaca Evrope mnogi su mu se smijali,ukljucujuci i potpisnika ovog teksta.Ali pola godine kasnije,pola nogometne Evrope zeli Dzeku u svojim redovima.Da se razumijemo ja smatram kao i vecina vas prekretnicom onu utakmicu u Genku.Tad smo vidjeli Dzeku na djelu,tad smo vidjeli Misketovu lucidnost i ono urlajuce „Dijamantu,dijamantu“ od Marjana Mijajlovica.Dzeko tada nije znao da je vjerovatno dobio nadimak do kraja zivota.Ma ovdasnjem covjeku je vaznije kad Ciro kaze“Je*at cemo im mater,dat cemo im 5 komada“ nego slusati polusatne dobre price o protivnickoj selekciji.To nam je u krvi,takvi smo i takvi cemo i ostati.I ovo sad sto selektor prica kako mu je ovo najteza utakmica u zivotu,ma batalite vi to.Najteza utakmica u njegovom zivotu je bila ona polufinalna 1998. i onaj nesretni poraz od Francuza.Na taj nacin Ciro sve nas jos vise „lozi“ pred vecerasnju tekmu.Priznajem ni sam nisam imun na to i dok ovo pisem drhtim sto od zime sto od desavanja u zapadnom dijelu Pirinejskog poluotoka.Ciro nam je vratio vjeru u zivot,u bolje sutra.Kad bi napravili jos jedan korak naprijed ja licno bih mu sve halalio.I javno hvaljenje Tudjmana,i nacionalisticko ponasanje i sve to.Sve bi mu to bilo oprosteno jer bi uradio ja mislim jednu od najplemenitijih stvari na svijetu,vratio ovoj napacenoj naciji osmijeh na lica.

Poslije vecerasnje utakmice,tacnije poslije srijede,nista vise nece biti isto.Vrijeme ce se racunati „prije utakmice i poslije utakmice“.Ako izgubimo stalno cemo se prisjecati“joj kako nas levatski izbacise..“ a ako pobijedimo govorit cemo“hej nije sala izbaciti sa SP 8. selekciju svijeta“Svi uslovi su tu.Uzvrat se igra u Zenici,svi nasi igraci su zdravi,njihov najbolji igrac ne igra.This is one in a life time chance.Ne trebamo je propustiti.CIRO, ISKORISTI SVOJU MAGIJU!

09.10.2009.

Velika djela malog,ali ponosnog naroda

Pred našom reprezentacijom je još jedna u nizu historijskih utakmica. Vjerovatno ne postoji na svijetu manja i mlađa zemlja, a da je imala toliko historijskih utakmica. Počevši od Hrvatske u Bologni, preko Italije i Grčke na Koševu, pa onda redom Španije dva puta, jednom u Sarajevu jednom u Zenici, Hrvatske u Maksimiru, onda Danske i Srbije, pa Belgije i Norveške, nedavno Turske i opet sad ova protiv Estonije.

Što se tiče protivnika, rekli bismo nikad lakši zadatak, ali uvijek su nam najteži posao predstavljale utakmice koje su unaprijed dobivene. Gostovanje u Talinu biće sve samo ne lagano. Kao što reče selektor Blažević, pa ni Turska koja je jedna od najjačih svjetskih selekcija nije uspjela dobiti na sjeveru Evrope.

Ono što je posebno bitno, jeste činjenica da sami odlučujemo o svojoj sudbini. Došli smo u situaciju da više ne govorimo "ako mi pobijedimo, a ovaj izgubi dva razlike, i ako onaj remizira, mogli bi se nadati baražu". Ne, toga više nema. Sada drugi razmišljaju na taj način.

U turskom taboru sada razmišljaju ako Bosna ne dobije u Talinu, a mi dobijemo Belgiju imamo šanse. Nadajmo se da im se želje neće ostvariti, baš kao što se i nama nisu ostvarivale kada smo sanjali o tome.
Nek Turci obećaju Estoncima ako hoće i po nekoliko miliona, a ne po jedan, mi odradimo svoj posao, dobimo utakmicu, ne mora biti 7:0, nek bude 1:0 i mirna Bosna.

Dok pišem tekst nešto više od 24 sata prije utakmice u Talinu, kroz glavu mi prolazi onaj Hasanov gol u Bologni Ladiću, dok mu u zagrljaj trče Smajić i Baždarević, igrači koji su postali legende i prije nego se Hasan počeo baviti nogometom.

Nakon slike kišne talijanske noći, na pamet mi pada još jedan pljuskom okupan dan. Prva kvalifikacijska utakmica na Koševu protiv Grčke jedna je od najtežih utakmica u povijesti našeg nogometa. Tog kišnog proljetnog popodneva, sada već davne 1997. godine, Kodro i Bolić mogli su unakaziti Grke, ali kao da je gol Helasa bio začaran, a onda u igru uđe Frančeskos, i zabije jedini svoj gol u karijeri. Koji smo mi pehovi bili.

Nakon Grka došlo je malo ponosa i slave. Punjenje mreže tada najboljem golmanu svijeta Peteru Schmeichelu i evropskom prvaku Danskoj jedna je od utakmica koja se ne može nikad zaboraviti. Mujčin je poslao loptu pored Schmeichela koji je stajao i u bunilu gledao što mu se događa. Kodro je izborio dva penala, a Bolić oba puta poslao Petera u jednu a loptu u drugu stranu. Kako je samo Kodro padao u kaznenom prostoru, sve sam sigurniji da nam onih 1:1 na Koševu šest godina kasnije dođe kao Božja kazna. Ta utakmica na Koševu bila je najvažnija koju smo ikad igrali, ali smo poslije bili najtužniji. Samo jedan gol dijelio nas je od puta u Portugal na EP.

U onim prvim kvalifikacijama kada smo tek počeli igrati pored Grčke i Danske, svakako najupečatljiviji dojam ostavlja utakmica u Maksimiru. Mnogi su 2006. pričali kako je krtica izrovila rupu u Maksimiru, pa je lopta odskočila i prevarila engleskog golmana Paula Robinsona, a zaboravili su da je rupu iskopao Dražen Ladić kad mu je Baljić poslao onu loptu koju je Ladara fulao i otišla ispod njega. Teška scena kada Senad Repuh leži u besvjesnom stanju nakon udarca Silvija Marića, ili Konjićevo trpanje u džep Šukera, samo su neki od detalja koji će se i unucima pričati.

Septembar 2000. godine i početak kvalifikacija za SP u Južnoj Koreji i Japanu protiv Španije na Koševu trebala je biti njegova i "naša" osveta Špancima za sjedenje na klupi. Elvir Baljić, tada igrač Reala bio je pun motiva i želje da sruši Špance, ali nažalost, opet smo bili tako blizu, a tako daleko.

Zabio je Baljić kroz šumu španskih nogu jedan gol, ali to je bilo premalo. Etxeberia je zabio fantastičan, ali do tada i jedini svoj gol za reprezentaciju, a Gerard nam je stavio pod prečku sjajan gol i više nikad nije zaigrao kod Camacha. Ponovo je bilo kao da smo se što bi naš narod rekao "na Boga kamenjem bacali".

Pregazili smo i trnje i kamenje da bi stigli pred vrata Afrike. Trebalo je izdržati razne blamaže protiv Irana, morali smo igrati cijelu noć na Mestalli, sve dok se engleskom sucu Steveu Bennetu nije prispalo, odnosno dok nam Španci nisu izjednačili. Morali smo preživjeti granatiranje u Beogradu i ostaviti im nekoliko prstiju izgubljenih od udara petardi, skupljati se po aerodromima da bi nekako otputovali u Manaus na noge jednom Brazilu, posuditi kopačke da bi Sergej Barbarez povrijeđen debitirao u Cordobi kontra Argentine, preživjeti utrobu Ramaat Gana, a sve to da bi došli na sjever Evrope u jednu malu, ali ponosnu zemlju Estoniju, kojoj trebamo, odnosno moramo zabiti samo jedan gol i sve to naplatiti s kamatama.

Čeka nas još posla nakon Estonije, koju ćemo uz sreću koja nas je mnogo puta napustila, napustiti visoko uzdignute glave. Današnja generacija igrača samo bi trebala ostvariti ono o čemu su Baždarević, Smajić, Glavaš, Kodro, Hibić, Bolić, Baljić, Konjić, Dedić, Halilović, Mujčin, Baljić, Salihamidžić, Barbarez, Ramčić, Varešanović, Šabić, Beširević, Kapetanović i drugi sanjali, ali nažalost nisu dosanjali.

Nadajmo se da će Džeko, Miske, Sejo, Spaha, Vedo, Ibro i ostali ispuniti san nacije, ali i gore pobrojanih legendi. I za kraj namjerno sam ostavio čovjeka, ljudsku i igračku veličinu, koji neće moći s nama slaviti sutrašnju pobjedu. Srce rahmetli Suvada Katane prerano je prestalo kucati.

Jedan od onih što su stvarali nacionalni tim, preselio je na neki, drugi, vjerovatno bolji svijet, ali će vječno ostati u srcima onih koji ovu reprezentaciju prate još od Tirane. Nadajmo se da će se u sutrašnjoj pobjedi neko, ko zabije gol, sjetiti Sude i pokloniti mu gol, zaslužio je bar to. Moglo bi se pisati još puno toga, ali ostavićemo nešto i za mjesec dana kad budemo završili baraž. Uspješno.
(PREUZETO SA SPORTSPORT.BA)
07.10.2009.

R.I.P. ma sta to znacilo...

 

Afekt.Tako ljudi objasnjavaju stanje u kojem naprave neki belaj.Stanje pomucene svijesti.Licno,uvijek sam mislio da je to jedna obicna izvlakusa za problem koji napravis.

E ja ne govorim u afektu.Afekt nije kriv za ono sto cu napisati u ovom postu!

Prije nesto vise od 48 sati napravio se najveci nered otkako je BiH.Necu vas daviti o bespotrebnim situacijama:ko je prvi poceo,ko je poceo pucati,sta je radila policija.To sve nije vazno.Zasto?Zato sto je ubijen Vedran Puljic.Ubijen je momak koji je tog nedjeljnog popodneva namjeravao da ode u grad svoje domovine,u Siroki Brijeg.3 sata nakon toga,Vedran je UBIJEN!nesto sam razmisljao..da li je smrt dostojna covjeka smrt na raskrsnici..simbolicno,zar ne?a Vedran je tamo ubijen,pred stadionom Pecara,tamo gdje ce svakog dana proci desetine i desetine ljudi.Da li ce se iko sjetiti njegove krvi prolivene po vrelom hercegovackom asfaltu.Sumnjam.Cisto sumnjam.Svi su krivi,svi su odgovorni za njegovu smrt,svi od reda,pa i ja!Kako?policija zato sto ga nije zastitila(mozda ga je cak i ona ubila),sirokobrijezani zato sto su ga u trenucima smrti gadjali kamenjima.sarajlije sto su ga nagovorili da ode u Hercegovinu te nedjelje.roditelji zato sto ga nisu sprijecili.NSBiH sto nije pomjerio termin utakmice.Ja,svi mi sto cemo i dalje zivjeti,nakon ovoga ,kao da se nista i nije desilo.Nekad razmisljam da je to jedino sto se ne mijenja u ovoj prokletoj,da ,usudim se tako reci,drzavi.Svi dalje nastavljaju zivjeti,kao po inerciji.kao da smo u duugom snu.Vrag mi nekad cesto ne da zaspati pa bezveze tumaram po forumima i citam razlicite bolesne postove i komentare.Tamo naidjem na jedan dokument,a tamo pise:KODEKS NAVIJACKOG PONASANJA?!pomislim sta je sad ovo?elem,ima neki kodeks,kojeg se trebaju svi navijaci pridrzavati.tu nije stavljeno oruzje kao sredstvo borbe.PA KO JE BIO TAKO NECASTAN DA UBIJE GOLORUKOG MLADICA???Neko,neko ko ovo vjerovatno nikad nece procitati,neko ko ne zna sta je cast,neko ko to nikad saznati nece..Ko je kriv?To mi se jebeno pitanje stalno ponavlja.To ce zanimati i Vedranove roditelje..To zanima sve nas..cesto nesto kontam,kako je ubiti covjeka,kakav je osjecaj uskratiti zivot osobi koja bi najvjerovatnije imala potomstvo,ko zna mozda bi otkrila lijek za rak..nikad saznati necemo.iz filozofije sam u onim rijetkim trenucima kad budem budan cuo da je Konfucije govorio da su svi ljudi iskonski dobri,te da je sve oko njih dobro.Po sablonu:dobar vladar>dobar narod>dobra drzava.E pa da ti kazem nesto Konfucije:Bio si u pravu.ti koji si zivio prije 2.500 godina si shvatio nesto sto ni sad ne zele da shvate narodne mase ove nam domovine.Kazu za Vedrana da je bio onako tih,povucen,nije pravio probleme svojim roditeljima,nije znao da su ljudi, pardon neljudi, zli.Naucio je na tezi nacin.Sta me tjesi.Tjesi me spoznaja da postoji onaj svijet,da, postoji,sigurno postoji,jer neko gore,pritom mislim na Boga, sigurno nece dopustiti da ubica prodje nekaznjeno.Ne ovdje,ovdje nema kazne,ovdje smo svakako navikli da za priznavanje ubistva u 37 opcina,dobijes nekih 11 godina zatvora..

Teski su ovo dani za drzavu BiH,a i za Mostar,jucer nam je bio jubilej,tacno godina dana od kako nemamo gradonacelnika,bravo momci izdrzite jos malo,svjetski rekord nije daleko.

Danas se ugasilo i Narodno Pozoriste,nakon 60 godina.Too sad mogu konacno da idem u X a da ne osjecam griznju savjesti :SSSSSSSS

 Zato se osjecam tuzno,zato sto sve sto vrijedi u ovoj nasoj zemlji propada.Dobro, ne propada sve ,mladi nam ne propadaju,vec padaju pod naletima buljaka(hercegovacki izraz za kamen).Veceras je bilo u vijestima,veceras to ponavljam.MAK DIZDAR:

„Smrt nije kraj,jer prave smrti i nema“

Ja moram reci da prave smrti ima,prava smrt ce nastati kad zaboravimo Vedrana.Sacuvajmo ga u nasim srcima,iako ga vecina nas nije poznavala,vjerujmo ljudima.Tek tada njegova zrtva nece biti uzaludna...

08.09.2009.

Zasto je Ciro "trener svih trenera"

-Zato sto je Dinamu 1982. donio naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine
-Zato sto je NK Pristinu s Kosova prvi put u historiji uveo u Prvu ligu
-Zato sto je s Grashoperom 1984. osvojio prvenstvo Svicarske
-Zato sto je 1998. s prosjecnom ekipom Hrvatske osvojio 3.mjesto na SP
-Zato sto je medju rijetkima ako ne i jedini vodio i Hajduk i Dinamo
-Zato sto je imao hrabrosti biti na mjestu selektora BiH nakon otkaza Mehi Kodri
-Zato sto smo opet posustali ali nam je on dao pobjednicki mentalitet
-Zato sto smo pobijedili Belgiju i u gostima i kod kuce
-Zato sto vodi najefikasniju reprezentaciju evropskih kvalifikacija
-Zato sto sada sami odlucujemo o nasem odlasku na SP
-ZATO STO NAM JE DAO NADU U BOLJE SUTRA
(znam da neki ovo nece prihvatiti zbog Cirine politicke uloge i njegovih komentara 90-tih ali ovo su neosporne cinjenice koje ga stavljaju na pocasno mjesto "trenera svih trenera")

19.08.2009.

9,5 sekundi koje su obiljezile 2009. godinu!

Jos uvijek sam u soku od preksinocnje utrke na 100 m.Ooooo Usaine sta uradi? :D Covjek ide ispod 9.60 a niko drugi na planeti se ne moze spustiti ispod 9.70?! Sta reci o covjeku o kojem se prakticno sve zna.Ima 23 god.Dovoljno da nas jos dugi niz godina uveseljava s novim nastupima,novim rekordima,novim pomicanjem ljudskih granica.Kaze da ce se zaustaviti na 9.40.Ali ko ce s njim znati.Covjek napravi na 100 m  41 korak,sto znaci da mu je u prosjeku korak duzine 2,44 m.Brzina kojom je isao u Berlinu premasivala je 45 km/h.Brzi od najbrzeg fice i stojadina. ;D Bolt sto u prevodu na engleski znaci grom mozda i simbolicno je kao grom protutnjao onom dionicom,nakon toga se cuo gromoglasan aplauz zadivljenih gledalaca a ostali takmicari ostali su zbunjeni,gledajuci na sluzbeni mjerac vremena kao da se pitaju“Sta je ovo bilo?Je li ovo sat stao ranije nego sto je trebao?“

„Boltomanija“ je pred nama.Sve ono sto simbolizira ovog covjeka:od cuvenih Bolt arms,njegovog rodnog mjesta,i konacno njegove drzave-Jamajke ce u buducnosti vise no ikad dobiti na vaznosti.Sve u svemu,Bolt je postavio granice,limite ljudskog postojanja.Ima 23.godine.Jos najmanje 10 godina vrhunske atletike je pred njim.A sta ce se desiti u tih 10 godina.Strpimo se i sacekajmo...

16.08.2009.

U inat svima HAMZA...

SVAKA CAST ZA HAMZU ALICA DEVETOPLASIRANOG NA SVJETSKOM PRVENSTVU U BERLINU.HAMZA NEK SI POKAZAO DA I ZEMLJA KOJA APSOLUTNO NI U KAKVOM SMISLU NE POTPOMAZE SVOJE SPORTISTE MOZE IMATE VRHUNSKE REZULTATE.KAKVE BI TEK IMALI KAD BI IM MALO POMOGLI.HAMZA 9. SI NA SVIJETU.SVAKA TI CAST. I NE ZABORAVI :U INAT SVIMA,SVIMA KOJI SU TE POTCJENJIVALI I OMALOVAZAVALI....

08.08.2009.

SIPA-State Information and Protection Agency

Evo jedan mali doprinos shvatanju ovdasnjeg naroda o vaznosti ove organizacije.Ove čike nose fantomke na glavama,suprotstavljaju se Dodiku,saslusavaju Brankovica,Bicakcica,Covica i druge.Oni nisu ni pod cijom komandom(naravnom mislim na politicko djelovanje).I da, oni su uhapsili Karaj Kamel bin Alija.Podrzimo ih kako bi nasa djeca kad mi vec ne mozemo zivjela u normalnom okruzenju!

SIPA (Državna agencija za istragu i zaštitu - State Information and Protection Agency) je bosanskohercegovacka državna policijska agencija. SIPA je pod direktnom upravom Ministarstva sigurnosti BiH (MIS BIH).Sjedinjene Americke Drzave su donirale 300.000 dolara za SIPA-u. SIPA je prva policijska agencija na državnom nivou nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i zbog toga predstavlja važan uslov za približavanje BiH Evropskoj uniji.

Sipa će provoditi:

  • Vođenje telefonske linije za prijavljivanje krivičnih djela Krimo-lovci
  • Uspostavljanje finansijsko-obavještajnog odjeljenja
  • Uspostavljanje centra za istrage ratnih zločina
  • Osnivanje jedinice za zaštitu svjedoka
  • Osnivanje jedinice za zaštitu visokih zvaničnika i važnih ličnosti (VIP)

01.07.2009.

Reality stvarnost

Jeste li ikad pomislili o smislu reality programa,šoua i slicnih stvari.Ja jesam.Ustvari vec nekoliko dana(posto nemam sta drugo pametnije da radim ;)) razmisljam sta je toliko bitno u tome.Zar to nije jedna veeeeeeelika glupost.Ali vecina ljudi voli kad vide tamo da se neko svadja u nekoj izolovanoj kuci,da se tuku ,tracaju itd itd .I opet.Zasto?To je valjda ljudska psiha,njegov unutrasnji svijet ,u to necu da se uplicem.Ali me ubijaju u pojam „ ekskluzivni intervjui s brojnim dzet-seterima“.Ljudi moji,ja odavno veće stupidariju nisam vidio.Kakvo je bilo odrastanje Paris Hilton,da li je Lindsay Lohan „gay or straight“ :S :S.Mislim,KOGA BRIGA?Hoce li mi to pomoci u nekom sutrasnjem,stvarnom svijetu?Dabome da nece.Ili jos bolje kad kazu da neka poznata osoba ima problema s drogom.Oo boze ima li ista gore nego gledati bogate,ustogljene,narkomanske likove kako nam izrazavaju svoja „osjecanja“ nakon teskih muka.Da zaista je bilo tesko.Zaista je tesko spiskati 100.000 $ za jednu sedmicu a sve za heroin.Ali normalnom svijetu to ne bi palo na pamet.Zasto?

Jednostavno.Oni NEMAJU para za to.Daa, oni vole uzivati u svojim bijednim,kokuznim zivotima.Zive od prvog do prvog.Ali zasto ce to brinuti Britney Spears:Je li se mozda zbog njih ona osisala nacelavo.A milioni ljudi gledaju i govore“O moj Boze tako mi je zao sta je uradila sebi etc. etc. „I tu se opet vidi jedna velika licemjernost svijeta.Ona se najbolje manifestira u sljedecoj situaciji.Neki dan je umro Michael Jackson.Uredu,covjek je zivio ekscentricnim,pomalo morbidnim zivotom.Njegova volja,njegov zivot.Respect.Ali tokom svih ovih godina(pod tim mislim na posljednjih 5 god.) u svim svjetskim casopisima se pisalo o njegovim optuzbama za pedofiliju,plasticne operacije i depigmentaciju koze.NIKOM NIJE PALO NA PAMET DA KAZE NESTO O NJEGOVOJ PRIJASNJOJ BLISTAVOJ KARIJERI.A i zasto bi?To se ne bi prodavalo.To je dosadno.Jes' da je s albumom „Thriller“ srusio svjetski rekord po broju prodanih albuma-65 mil.,jes' da je osvojio 8 Grammy nagrada za jednu godinu,jes' da je potpisao najveci ugovor u historiji muzike ali koga briga, vaznije je da je „Michael Jackson nedavno opet otisao plasticnom hirurgu“ :S I sad kad je umro svi govore kako je bio dobar muzicar,da je bio kralj popa itd.halooo pa gdje su svi bili ovih godina kad je njemu bila potrebna pomoc.Odmah da se razumijemo nisam fan Michaela Jacksona, ali preko nekih stvari jednostavno ne mogu preci.Licemjerje nas okruzuje,ono je svuda oko nas,samo sto mi to ne vidimo ili ne zelimo da vidimo!

Zato je najbolje ono sto je Moby rekao na pitanje da li mu se zivot promijenio od kako je postao slavan(uzgred nisam prije njega slusao ali cu sad nastojati):

-Pa da li mi se promijenio?Ne bas,i dalje zivim svojim,dosadnim ali meni tako dragim zivoto,zivotom u kojem se svakog utorka  sastajem sa svojim prijateljima.Pravim prijateljima.Zato i jesam sretan.I ostat cu takav.SVAKA CAST MOBY!!

06.06.2009.

IF by Rudyard Kipling

If

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you;
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or, being lied about, don't deal in lies,
Or, being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise;

If you can dream - and not make dreams your master;
If you can think - and not make thoughts your aim;
If you can meet with triumph and disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to broken,
And stoop and build 'em up with wornout tools;

If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breath a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on";

If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings - nor lose the common touch;
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run -
Yours is the Earth and everything that's in it,
And - which is more - you'll be a Man my son!

Stariji postovi

A man\'s dreams are an index to his greatness
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

free counters


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1670

Powered by Blogger.ba